O nama

Hrvatsko filatelističko društvo (HFD) utemeljeno je 1. lipnja 1896. godine. Utemeljiteljem se smatra liječnik Eugen Sladović.

Osnivačkom su sastanku nazočili i Franjo Bučar, Dragutin Dukat, Dragutin Gogolja, Stjepan Jarić, Ivan Kerschbaumer, Antun Mikšić, Vjekoslav Panian, Peroslav Paskijević, Dragutin Taborski i Dragutin Zistler. Na tom je sastanku pročitan nacrt prvog Pravilnika Društva.

U to je vrijeme Društvo bilo jedino udruženje skupljača maraka između Beča i Atene.

Hrvatsko filatelističko društvo je najstarije društvo koje u svojem nazivu kontinuirano od prvog dana - već 110 godina - nosi pridjev "hrvatski", premda je Hrvatska u vrijeme osnivanja Društva bila u sastavu Austro-Ugarske, a potom monarhističke i socijalističke Jugoslavije.

Društvo je u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu organiziralo Prvu filatelističku izložbu od 1. do 8. rujna 1907. godine, pod pokroviteljstvom tadašnjeg zagrebačkog gradonačelnika Milana Amruša.

Sastanci su se isprva održavali najčešće subotom u nekadašnjoj gostionici Dragice Kregar u Gundulićevoj 4.
Danas se članovi sastaju utorkom popodne i nedjeljom prijepodne u domu HFS-a u Habdelićevoj 2, na Gornjem gradu u Zagrebu.

Društvo broji stotinjak članova (2006. godine)

Duh Društva izvrsno je opisao Branimir Kunec u Almanahu iz 1951. godine:

"Činjenica je, da se uvijek, i u najkritičnijim prilikama, našlo nekoliko požrtvovnih ljudi koji su svim silama nastojali izvući društvo iz krize. Tko se jednom saživio s Društvom, teško se od njega odvaja, i kad odu iz Hrvatske. Obično ostaju u vezi s njime i kao dopisni članovi po desetak i više godina, plaćaju uredno članarinu i potpomažu Društvo u svakoj mogućoj prilici. Bilo je dakako i ispisivanja iz Društva, onih osjetljivih i manje osjetljivih, ali pravi, iskreni članovi nikad nisu dugo izdržali i ubrzo bi se vraćali... Sastanci, iako nikad nisu bili baš najbrojnije posjećivani, a možda baš i zato, bili su savršeni odraz duha bratstva i drugarstva. Bilo je katkad možda i previše ambicioznih, što nije ni čudo jer leži u prirodi čovjeka. Nisu dugo takovima ostajali. Uskoro bi postali drugačiji, poprimili bi duh kolektivnosti kojim je odisala većina i bivali požrtvovnim radnicima Društva radi Društva samoga. Danas je katkad razabrati inicijatore mnogih djela i akcija; na sastanku bi netko poveo, drugi prihvatili... i Društvo je opet načinilo korak naprijed."